Notícies

Dijous  24.01.2013  13:36

Autor/s: Traducció d'Ivan-Boško Habuš


Deklaracija o suverenitetu i pravu na odlučivanje naroda Katalonije

Traducció en croat

Men?ame
 

Preambula



Narod Katalonije je, tijekom povijesti, izrazio želju za samoupravljanjem, s ciljem poboljšanja napretka, blagostanja i jednakosti svih svojih građana, te jačanja vlastite kulture i zajedničkog identiteta.


Katalonska samouprava se temelji i na povijesnim pravima katalonskog naroda, na njezinim stoljetnim institucijama i na pravnoj tradiciji Katalonije.


Katalonski je parlamentarizam utemeljen još u Srednjem vijeku, skupštinama u Pauu i Trevi i Cort Comtal.

U četrnaestom je stoljeću osnovana Diputaciò del General, ili Generalitat, koja je stjecala sve veći stupanj autonomije do vladanja nad Katalonskom kneževinom tijekom šesnaestog i sedamnaestog stoljeća. Padom Barcelone 1714., tijekom rata za nasljedstvo i posljedičnim donošenjem Decret de Nova Planta od strane Filipa V, ukinuto je katalonsko javno pravo i institucije samouprave.


Katalonija je ovaj povijesni put dijelila i s drugim krajevima, što je stvorilo zajednički jezični, kulturni, društveni i ekonomski prostor, s ciljem njegovog jačanja i promocije, počevši od međusobnog priznanja.

Tijekom dvadesetog stoljeća, želja za samoupravljanjem katalonki i katalonaca bila je konstanta. Stvorena je Mancomunitat de Catalunya, što je 1914. bio prvi korak ka povratku samouprave, a ukinuta je diktaturom Prima de Rivere. 1931., kada je osnovana Druga španjolska republika, konstituirana je i katalonska vlast pod nazivom Generalitat de Catalunya koja je proglasila i statut autonomije.

Generalitat je nanovo ukinuta 1939 od strane generala Franca, čiji je diktatorski režim bio na snazi sve do 1975. Tadašnjoj su se diktaturi aktivno suprostavili katalonski narod i vlada Katalonije.


Odlučujući trenuci u borbi za slobodu su bili osnivanje Katalonske skupštine 1971., privremenog statusa prije povratka Generalitat, te povratak iz egzila katalonskog predsjednika 1977. U tranzicijskom periodu prema demokraciji i u kontekstu novog sustava autonomija definiranog u španjolskom ustavu 1978., narod Katalonije je referendumom odobrio Statut Autonomije Katalonije 1979. i održao prve izbore za katalonski parlament 1980. Tijekom zadnjih godina, u procesu demokratskog produbljavanja, većina katalonskih političkih i društvenih pokreta borila se za promjenu pravne i političke slike, a najrecentnija od njih je reforma Estatut d’Autonomia de Catalunya, započet od strane parlamenta 2005. Poteškoće i odbacivanja koja su uslijedila od strane institucija španjolske države, među kojima se ističe presuda Ustavnog suda 31/2010., ukazala su na radikalno negiranje razvoja demokratskih težnji katalonskog naroda u španjolskoj državi i stvorila su temelje za slabljenje samouprave, što je danas vidljivo u svim aspektima, bilo da su ona političke, kompetencijske, financijske, društvene, kulturne ili jezične prirode.


Na razne je načine katalonski narod težio rješavanjem blokade trenutačne situacije u španjolskoj državi. Masivnim okupljanjima 10. srpnja 2010. s porukom „Mi smo nacija, mi odlučujemo“ i 11. rujna 2012., stavom „Katalonija, nova europska država“ izrazi su negodovanja građana spram nedostatku poštovanja odluka katalonskog naroda. 


27. rujna 2012., rješenjem 742/IX, parlament Katalonije je utvrdio potrebu katalonskog naroda da slobodno i demokratski odredi zajedničku budućnost preko narodne konzultacije. Posljednji su izbori, 25. studenog 2012., jasno i neosporno ukazali i dokazali takve težnje.

S ciljem dovršavanja ovog procesa, parlament Katalonije, u prvom sazivu X. legislature, kao predstavnik težnji građana Katalonije, demokratski izraženima na posljednjim izborima, sastavlja sljedeću deklaraciju o suverenitetu i pravu na odlučivanje naroda Katalonije.


Deklaracija o suverenitetu i pravu na odlučivanje naroda Katalonije

U skladu s voljom većine naroda Katalonije, parlament Katalonije odobrava proces za efektivno stjecanje prava na odlučivanje, kako bi građanke i građani Katalonije mogli odlučiti o njihovoj zajedničkoj političkoj budućnosti, u skladu sa sljedećim principima:

-Suverenitet. Narod Katalonije je, po demokratskom legitimitetu, subjekt s političkim i pravnim suverenitetom.



-Demokratski legitimitet. Proces stjecanja prava na odlučivanje bit će skrupulozno demokratičan, garancijom  pluralnosti i njihovog poštivanja, kroz rezolucije i dijalog u katalonskom društvu, s ciljem da se poštuje izraz većinskih težnji naroda što je temelj prava na odlučivanje.

-Trasparentnost. Cjelokupnom katalonskom društvu će biti pružene sve potrebne informacije i precizne spoznaje kako bi ono moglo steći pravo na odlučivanje i sudjelovati u cjelokupnom procesu.


-Dijalog. Pregovarat će se i razgovarati sa španjolskom državom, europskim institucijama i međunarodnom zajednicom.


-Društveno jedinstvo. Garantira se jedinstvo zemlje i društva te već mnogo puta izražene težnje katalonskog društva za očuvanjem jedinstvene Katalonije.

–Europeizam. Brane se i promoviraju principi osnivanja Europske Unije, prvenstveno osnovna prava građana, demokracija, borba za državu blagostanja, solidarnost naroda Europe i ekonomski, društveni i kulturni napredak.


-Legalitet. Upotrebit će se svi regulativni okviri kako bi se ojačala demokracija i stekla konkretna prava na odlučivanje.


-Glavna uloga parlamenta. Parlament, u ulozi institucije koja predstavlja narod Katalonije, ima glavnu ulogu u ovom procesu, stoga je potrebno uskladiti i učiniti konkretne sve mehanizme i poslovne dinamike koje će osigurati ovaj princip.

-Sudjelovanje. Parlament Katalonije i Govern de la Generalitat u ovom procesu moraju osigurati aktivno sudjelovanje svih lokalnih jedinica i maksimalan broj političkih snaga, ekonomskih i društvenih subjekata, kulturnih i građanskih entiteta naše zemlje kako bi ovaj princip bio garantiran.  

Parlament Katalonije potiče zajednicu građanki i građana na aktivnost i protagonizam u demokratskom procesu ostvarivanja prava na odlučivanje naroda Katalonije.


Zgrada Parlamenta, 23. siječnja 2013

Men?ame